Hofmann je kasnije patentirao 4-AcO-DMT, koji je kasnije zaboravljen, sve dok se ponovno nije pojavio kao party droga 1990-ih. Godine 1999. profesor i psihodelični znanstvenik David E. Nichols pokušao je potaknuti zanimanje za 4-AcO-DMT predstavljajući ga kao sigurnu i isplativu alternativu psilocibinu, jer ga je mnogo lakše i jeftinije sintetizirati. 20 godina kasnije nitko još nije proveo niti jednu značajnu studiju o sigurnosti i potencijalnim dobrobitima 4-AcO-DMT-a, unatoč sve većoj popularnosti među korisnicima psihodelika.
4-AcO-DMT dolazi u obliku praha koji se može progutati ili ušmrkati. Kao i kod svih psihodelika, mikrodoze su ključne u određivanju učinaka i iskustva koje je, prema izvješćima, vrlo slično onome kod gljiva ili DMT-a.
