Iako raste na mnogim mjestima diljem svijeta, njena priča počinje u Sibiru gdje su lokalni šamani koristili gljivu kao dio rituala i u svrhu liječenja. Amanita Muscaria također se tradicionalno koristila u sjevernoj Europi, Kanadi, pa čak i dijelovima Azije i Bliskog istoka.
Amanita Muscaria smatra se otrovnom jer sadrži muskarin – otuda i njezin naziv. Ova tvar je odgovorna za psihoaktivna svojstva gljive. U vrlo malim dozama od otprilike pola grama suhe gljive dnevno (Mikrodoziranje), Amanita Muscaria može se koristiti za ublažavanje tjeskobe i stresa. Srednje doze od (cca) 6-7 grama suhe gljive obično izazivaju umor (do nesvjestice), opuštanje mišića te osjećaj smirenosti i euforije. I na kraju, unos vrlo velikih doza od (cca) 20-30 grama suhih gljiva izazvat će mnoštvo iznimno snažnih učinaka i iskustava.
